. Forma haikua, u prvom redu naglašava jednostavnost i direktnost. Haiku čine svega tri kratka stiha, obično sa po 5, 7 i 5 slogova, koji mogu da se shvate i kao jedan stih od oko sedamnaest slogova. U pitanju je takva vizuelna celina koja može da se obuhvati jednim pogledom i takva misaona celina koja može da stane u jednu, najviše dve kratke rečenice.
Život u kojem je napisan bar jedan običan haiku nije proćerdan.
Bašo
Haiku može da se shvati kao poezija koja evocira vedrinu u običnim i svakodnevnim životnim prilikama.
Nebojša Simin, Kuća predaka, str. 78, Novi Sad, 2004
Život u kojem je napisan bar jedan običan haiku nije proćerdan.
Bašo
Haiku može da se shvati kao poezija koja evocira vedrinu u običnim i svakodnevnim životnim prilikama.
Nebojša Simin, Kuća predaka, str. 78, Novi Sad, 2004
На поетичко устројење хаикуа, поред Matsuo Bashō-a, врхунског хаијина (чије су хаику песме најјезгровитији израз зен-будистичке филозофије), који је настојао да оствари поетски ефектан спој тренутног и вечног, знатно је утицао U.Onicura , песник који је сматрао да хаику мора бити "средство за изражавање макотоа", односно изражавање искрености, истине, поштења. Matsuo Bashō је разликовао три врсте хаикуа — високи, средњи и ниски. Овај последњи је био намењен за разоноду публике и, свакако, настајао је у доколици. У средњем и високом хаикуу редовно мора бити симболике, иако песници настоје да властите емоције или идеје саопште индиректним путем.
Међу естетским својствима, до којих је Bashō нарочито држао, у добром хаикуу треба да се нађу sabi, šiori и hosomi.
Sabi се тиче лепоте песме и означава њену "боју", а затим означава усамљеност и смиреног лирскога субјекта који песму гради и саопштава. Условно речено, саби би се тицао тзв. става песника према "предмету" певања.
Израз šiori "сугерише патетичну драж коју наилазимо у нечему што се повија под неодољивом силом". Šiori се "приписује стварима што побуђују осећање сажаљења", мада сам не проистиче из теме песме.
Термин hosomi се објашњава као "тананост", а ова као "квалитет самотне лепоте крхких ствари који живи у 'срцу поеме'". Суштина лирике јапанске поезије огледа се у њеној друштвеној садржини и квалитету искуства а не на моралним и другим апсолутним вредностима
. http://haikureality.theartofhaiku.com/eseji134.htm
Čitanje je na pragu duhovnog života; ono nas može uvesti u njega, ali ga ne sazdaje.
Marsel Prust
http://riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?topic=305.10;wap2, MILIJAN DESPOTOVIĆ,Angelina:,HAIUKU STVARNOST
"S.V. Kakav je, po Vama, odnos između haiku poezije i drugih poetskih vrsta?
M. D. Odnos između poetskih formi može biti predmet estetike koja se, na neki način, uobličava u konkretnoj poetici. Međutim, može se prostom analizom uočiti da se forme, u najvećem broju slučajeva, prožimaju. To je slučaj i sa haikuom koji je sve češće moguće uočiti i izdvojiti iz poezije savremenih pesnika. To opažanje, kao deo celine, iskazao je još i Zigfrid J. Smit koji je zapisao: "Uspelo umetničko delo (...) jeste celina i deluje kao celina. Ipak, u opažanju i u analizi njegovi delovi ostaju vidljivi kao delovi". Nedavno sam, pišući o knjigama pesama Veroljuba Vukašinovića i Bojane Stojanović Pantović (a ranije i o knjigama Stevana Raičkovića), otkrio sjajne primere haikua. I kod pesnika koji su odbacivali svaku pomisao na haiku nalazio sam odlične haiku pesme koje su savremenoj poeziji dale duh velikog u malom, bogatog u siromašnom i lepog u jednostavnom."
Vratićemo se malo u prošlost i prošetati do Japana.
Tanka je gotovo neprevodiv oblik lirskog epigrama strogo određene forme: 5, 7, 5 slogova u prvoj strofi (kami-no-ku) i
7,7 slogova u drugoj (shimo-no-ku).
To je po svoj prilici najneobičnija poezija koja postoji,i po formi, i po sadržini. Kada je zapisana, može se ocenjivati i sa likovnog i sa pesničkog stanovišta.
A sadržina?
Ono što povezuje tanku, što bukvalno znači «kratka pesma», i haiku je da vode zajedničko poreklo od renge i slične strukture (prva tri stiha) stihovnog obrasca (kratak – dug – kratak), koji odražava originalnu japansku strukturu 5, 7, 5 onđija, koje dopunjuju završni stihovi od 7 i 7 onđija, tako da je cela pesma uređena po obrascu 5, 7, 5, 7, 7 ili kratak – dug – kratak – dug –dug.
Predmet tanke se veoma razlikuje od predmeta haikua. Zapravo, to je poezija samoizražavanja dok se haiku pre podvodi pod širu kategoriju koja se izjednačava sa ostatkom univerzuma.
Ono zbog čega se ona ovde razmatra je sličnost strukture, posebno ako imamo u vidu da je to pesma koja se sastoji od dva dela. Njena tri uvodna stiha su tačna kopija haiku forme, a svoju formu duguje istom poreklu od renge. Završni par stihova su tačna kopija sledeće karike renge. Zapravo, treba da posmatramo tanku kao promenu pravaca u tačno ovom trenutku glavne tačke: trostih da se postavi scenario ili situacija, naredna dva stiha da izvrnu situaciju u iznenađenje. Tema je najčešće lične prirode, kao što su ljubav, tuga i žudnja.
http://haikureality.theartofhaiku.com/eseji134.htm
Macuo Bašo-HOKU
Hoku koji je Macuo Bašo osmislio i za koji se zalagao tokom svog života skoro da ne postoji u današnjem Japanu. Ne postoji ni u haiku književnom svetu na engleskom jeziku. Tokom Meiđi ere u Japanu, Masaoka Šiki, zgrožen nad degeneracijom hokua do koje su dovele hoku škole koje je država sankcionisala, i obožavanjem Bašoa kao šintoističkog boga, težio je da reformiše žanr, smatrajući da će izumreti ako se nastavi sa njegovom degeneracijom. Obožavan je Bašo, njegova ličnost je bila važnija od poezije koju je popularisao i pomogao da bude oblikovana kao književni žanr. Nekada uziman ozbiljno kao umetnička disciplina, hoku koji je pisan u Šikijevo vreme postaje šala, svedena na loše stihove koji se nisu mnogo razlikovali od kratkih pesama koje se danas sreću na čestitkama.Njegovo mesto je zauzela bastardizovana versifikacija nalik haikuu koja je degenerisala od vremena kada je Masaoka Šiki privremeno reformisao i preimenovao hoku u haiku.
Hoku pisan u Šikijevo vreme bio je površan i plitak. On više nije smatran književnim umetničkim oblikom već postaje popularan vid druženja i zabave. Takozvani hoku majstori su naplaćivali korišćenje svojih imena i ocenjivali hokue drugih za naknadu, a sve hoku škole su tvrdile da su usaglašene sa Bašoom koga je carski dvor zvanično kanonizovao kao šintoističkog boga. Upleten u političku potrebu vlade, u koju je ubrizgan konfucijanizam, da kontroliše stanovništvo, hoku je postao sredstvo učenja i olakšavanja shvatanja onoga u šta je narod verovao i u šta nije verovao; dobronamerno, prikriveno ispiranje mozga. Uticaj Zapada, posle admirala Berda, koji je prisilio Japan da otvori vrata prema spoljnom svetu, a koji je do tada bio zatvoreno društvo, rastao je u očima carskog dvora kao zloćudni tumor.
"Zahvaljujući Šikiju, hoku, koji se sada zove haiku, je za kratko vreme opet ozbiljno shvatan u Japanu. Njegovo reformisanje je bilo monumentalno delo kome se mnogo duguje. Sam se uhvatio u koštac sa japanskim književnim utvrđenjem, šintoističkom sektom kojom je upravljala država i carskim dvorom, svrgao Bašao sa prestola boga, a sve to dok je umirao od tuberkuloze. Nadao se da će pesnički žanr koji je preimenovao u haiku biti uziman ozbiljno od strane međunarodnog meinstrim književnog sveta.
Šikijevo poimanje haikua je, nažalost, bilo pogrešno. Budući da je bio student univerziteta zasnovanog na nemačkom modelu, koji je na kraju nadvladao japansku misao u japanskom univerzitetskom sistemu, njegov haiku je bio osmišljen prema zapadnim vrednostima, definicijama, mimetičkim i nemimetičkim, što je bila obrazovna arena koju Macuo Bašo, da je bio živ, ne bi razumeo niti na nju mogao da utiče. Haiku je, u suštini, obezvređen kao samokolonizovani zapadni žanr. Ne oslanjajući se na način razmišljanja koji je svojstven originalnom hokuu, haiku je brzo upao u istu močvaru kao i njegov prethodnik jer tek reformisani žanr nije mogao da se prilagodi poetskom glasu koji se oslanja na štedljivost u korišćenju reči koje uključuju vidljivo i nevidljivo, ono što se čuje i ne čuje, koristeći stilove (estetska sredstva) koji do tada nisu korišćeni u zapadnoj književnosti.
Dženin Bajkman piše u svojoj knjizi Masaoka Shiki:
„Šikijev napad na haiku majstore staroga stila i na neke od Bašoovih pesama… proističe iz istog pokušaja da natera ljude da posmatraju i vrednuju haiku kao čistu književnost. Potreba da se haiku posmatra kao deo književnosti ne samo da je bila jedna od glavnih zamisli Šikijeve reforme haikua, već i neophodna i osnovna premisa.“
Vatra koju je Šiki zapalio se vremenom rasplamsala širom zapadne hemisfere, pokrećući ono što se danas naziva modernim haiku pokretom, nadolazeću plimu misli koju su zastupali Japan i druge zemlje pod uticajem univerzitetskog sistema zasnovanog na nemačkom uzoru, koji je svet usvojio.
Džim Kacijan u: Osvit, br. 10, Džim Kacijan, Haiku bukvar, str. 9, Beograd, 2013.
Један критичар са правом говори о јапанској лирици: „Јапанску песму треба пре сагледати (тј. визуелно представити – С. А.), но чути.“[SK1]
ПРИБЛИЖАВАЊЕ ЗИМЕ
Одлази на исток
Летећи мост сврака
Поток преко неба...
Досадне ноћи
Украсиће слана.
ВРАНА У ПРОЛЕТЊОЈ МАГЛИ
Онде начворена врана
Упола је скривена
Кимоном магле...
Као свилена певачица
Наборима појаса.
Непознати аутор (око 1800. године) хоће да каже како се врана само назире кроз јутарњу измаглицу, као птица на шари свилене хаљине када се око ове обавије појас. Строго ограничена по броју слогова, калиграфски привлачна у опису и поређењу, са упадљивим неподударностима које су ипак чудесно блиске (врана, упола скривена маглом, и птица-шара, упола скривена појасом), јапанска лирика сведочи о занимљивој „фузији“ слика које се обраћају најразличитијим чулима. У последње време, у односу на еколгију, веома су активни и песници.
Један критичар са правом говори о јапанској лирици: „Јапанску песму треба пре сагледати (тј. визуелно представити – С. А.), но чути.“[SK1]
TO NAS VODI NA SLEDEĆU TEMU: CRTEŽ, SLIKA, ILUSTRACIJA
Међу естетским својствима, до којих је Bashō нарочито држао, у добром хаикуу треба да се нађу sabi, šiori и hosomi.
Sabi се тиче лепоте песме и означава њену "боју", а затим означава усамљеност и смиреног лирскога субјекта који песму гради и саопштава. Условно речено, саби би се тицао тзв. става песника према "предмету" певања.
Израз šiori "сугерише патетичну драж коју наилазимо у нечему што се повија под неодољивом силом". Šiori се "приписује стварима што побуђују осећање сажаљења", мада сам не проистиче из теме песме.
Термин hosomi се објашњава као "тананост", а ова као "квалитет самотне лепоте крхких ствари који живи у 'срцу поеме'". Суштина лирике јапанске поезије огледа се у њеној друштвеној садржини и квалитету искуства а не на моралним и другим апсолутним вредностима
. http://haikureality.theartofhaiku.com/eseji134.htm
Čitanje je na pragu duhovnog života; ono nas može uvesti u njega, ali ga ne sazdaje.
Marsel Prust
http://riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?topic=305.10;wap2, MILIJAN DESPOTOVIĆ,Angelina:,HAIUKU STVARNOST
"S.V. Kakav je, po Vama, odnos između haiku poezije i drugih poetskih vrsta?
M. D. Odnos između poetskih formi može biti predmet estetike koja se, na neki način, uobličava u konkretnoj poetici. Međutim, može se prostom analizom uočiti da se forme, u najvećem broju slučajeva, prožimaju. To je slučaj i sa haikuom koji je sve češće moguće uočiti i izdvojiti iz poezije savremenih pesnika. To opažanje, kao deo celine, iskazao je još i Zigfrid J. Smit koji je zapisao: "Uspelo umetničko delo (...) jeste celina i deluje kao celina. Ipak, u opažanju i u analizi njegovi delovi ostaju vidljivi kao delovi". Nedavno sam, pišući o knjigama pesama Veroljuba Vukašinovića i Bojane Stojanović Pantović (a ranije i o knjigama Stevana Raičkovića), otkrio sjajne primere haikua. I kod pesnika koji su odbacivali svaku pomisao na haiku nalazio sam odlične haiku pesme koje su savremenoj poeziji dale duh velikog u malom, bogatog u siromašnom i lepog u jednostavnom."
Vratićemo se malo u prošlost i prošetati do Japana.
Tanka je gotovo neprevodiv oblik lirskog epigrama strogo određene forme: 5, 7, 5 slogova u prvoj strofi (kami-no-ku) i
7,7 slogova u drugoj (shimo-no-ku).
To je po svoj prilici najneobičnija poezija koja postoji,i po formi, i po sadržini. Kada je zapisana, može se ocenjivati i sa likovnog i sa pesničkog stanovišta.
A sadržina?
Ono što povezuje tanku, što bukvalno znači «kratka pesma», i haiku je da vode zajedničko poreklo od renge i slične strukture (prva tri stiha) stihovnog obrasca (kratak – dug – kratak), koji odražava originalnu japansku strukturu 5, 7, 5 onđija, koje dopunjuju završni stihovi od 7 i 7 onđija, tako da je cela pesma uređena po obrascu 5, 7, 5, 7, 7 ili kratak – dug – kratak – dug –dug.
Predmet tanke se veoma razlikuje od predmeta haikua. Zapravo, to je poezija samoizražavanja dok se haiku pre podvodi pod širu kategoriju koja se izjednačava sa ostatkom univerzuma.
Ono zbog čega se ona ovde razmatra je sličnost strukture, posebno ako imamo u vidu da je to pesma koja se sastoji od dva dela. Njena tri uvodna stiha su tačna kopija haiku forme, a svoju formu duguje istom poreklu od renge. Završni par stihova su tačna kopija sledeće karike renge. Zapravo, treba da posmatramo tanku kao promenu pravaca u tačno ovom trenutku glavne tačke: trostih da se postavi scenario ili situacija, naredna dva stiha da izvrnu situaciju u iznenađenje. Tema je najčešće lične prirode, kao što su ljubav, tuga i žudnja.
http://haikureality.theartofhaiku.com/eseji134.htm
Macuo Bašo-HOKU
Hoku koji je Macuo Bašo osmislio i za koji se zalagao tokom svog života skoro da ne postoji u današnjem Japanu. Ne postoji ni u haiku književnom svetu na engleskom jeziku. Tokom Meiđi ere u Japanu, Masaoka Šiki, zgrožen nad degeneracijom hokua do koje su dovele hoku škole koje je država sankcionisala, i obožavanjem Bašoa kao šintoističkog boga, težio je da reformiše žanr, smatrajući da će izumreti ako se nastavi sa njegovom degeneracijom. Obožavan je Bašo, njegova ličnost je bila važnija od poezije koju je popularisao i pomogao da bude oblikovana kao književni žanr. Nekada uziman ozbiljno kao umetnička disciplina, hoku koji je pisan u Šikijevo vreme postaje šala, svedena na loše stihove koji se nisu mnogo razlikovali od kratkih pesama koje se danas sreću na čestitkama.Njegovo mesto je zauzela bastardizovana versifikacija nalik haikuu koja je degenerisala od vremena kada je Masaoka Šiki privremeno reformisao i preimenovao hoku u haiku.
Hoku pisan u Šikijevo vreme bio je površan i plitak. On više nije smatran književnim umetničkim oblikom već postaje popularan vid druženja i zabave. Takozvani hoku majstori su naplaćivali korišćenje svojih imena i ocenjivali hokue drugih za naknadu, a sve hoku škole su tvrdile da su usaglašene sa Bašoom koga je carski dvor zvanično kanonizovao kao šintoističkog boga. Upleten u političku potrebu vlade, u koju je ubrizgan konfucijanizam, da kontroliše stanovništvo, hoku je postao sredstvo učenja i olakšavanja shvatanja onoga u šta je narod verovao i u šta nije verovao; dobronamerno, prikriveno ispiranje mozga. Uticaj Zapada, posle admirala Berda, koji je prisilio Japan da otvori vrata prema spoljnom svetu, a koji je do tada bio zatvoreno društvo, rastao je u očima carskog dvora kao zloćudni tumor.
"Zahvaljujući Šikiju, hoku, koji se sada zove haiku, je za kratko vreme opet ozbiljno shvatan u Japanu. Njegovo reformisanje je bilo monumentalno delo kome se mnogo duguje. Sam se uhvatio u koštac sa japanskim književnim utvrđenjem, šintoističkom sektom kojom je upravljala država i carskim dvorom, svrgao Bašao sa prestola boga, a sve to dok je umirao od tuberkuloze. Nadao se da će pesnički žanr koji je preimenovao u haiku biti uziman ozbiljno od strane međunarodnog meinstrim književnog sveta.
Šikijevo poimanje haikua je, nažalost, bilo pogrešno. Budući da je bio student univerziteta zasnovanog na nemačkom modelu, koji je na kraju nadvladao japansku misao u japanskom univerzitetskom sistemu, njegov haiku je bio osmišljen prema zapadnim vrednostima, definicijama, mimetičkim i nemimetičkim, što je bila obrazovna arena koju Macuo Bašo, da je bio živ, ne bi razumeo niti na nju mogao da utiče. Haiku je, u suštini, obezvređen kao samokolonizovani zapadni žanr. Ne oslanjajući se na način razmišljanja koji je svojstven originalnom hokuu, haiku je brzo upao u istu močvaru kao i njegov prethodnik jer tek reformisani žanr nije mogao da se prilagodi poetskom glasu koji se oslanja na štedljivost u korišćenju reči koje uključuju vidljivo i nevidljivo, ono što se čuje i ne čuje, koristeći stilove (estetska sredstva) koji do tada nisu korišćeni u zapadnoj književnosti.
Dženin Bajkman piše u svojoj knjizi Masaoka Shiki:
„Šikijev napad na haiku majstore staroga stila i na neke od Bašoovih pesama… proističe iz istog pokušaja da natera ljude da posmatraju i vrednuju haiku kao čistu književnost. Potreba da se haiku posmatra kao deo književnosti ne samo da je bila jedna od glavnih zamisli Šikijeve reforme haikua, već i neophodna i osnovna premisa.“
Vatra koju je Šiki zapalio se vremenom rasplamsala širom zapadne hemisfere, pokrećući ono što se danas naziva modernim haiku pokretom, nadolazeću plimu misli koju su zastupali Japan i druge zemlje pod uticajem univerzitetskog sistema zasnovanog na nemačkom uzoru, koji je svet usvojio.
Džim Kacijan u: Osvit, br. 10, Džim Kacijan, Haiku bukvar, str. 9, Beograd, 2013.
Један критичар са правом говори о јапанској лирици: „Јапанску песму треба пре сагледати (тј. визуелно представити – С. А.), но чути.“[SK1]
ПРИБЛИЖАВАЊЕ ЗИМЕ
Одлази на исток
Летећи мост сврака
Поток преко неба...
Досадне ноћи
Украсиће слана.
ВРАНА У ПРОЛЕТЊОЈ МАГЛИ
Онде начворена врана
Упола је скривена
Кимоном магле...
Као свилена певачица
Наборима појаса.
Непознати аутор (око 1800. године) хоће да каже како се врана само назире кроз јутарњу измаглицу, као птица на шари свилене хаљине када се око ове обавије појас. Строго ограничена по броју слогова, калиграфски привлачна у опису и поређењу, са упадљивим неподударностима које су ипак чудесно блиске (врана, упола скривена маглом, и птица-шара, упола скривена појасом), јапанска лирика сведочи о занимљивој „фузији“ слика које се обраћају најразличитијим чулима. У последње време, у односу на еколгију, веома су активни и песници.
Један критичар са правом говори о јапанској лирици: „Јапанску песму треба пре сагледати (тј. визуелно представити – С. А.), но чути.“[SK1]
TO NAS VODI NA SLEDEĆU TEMU: CRTEŽ, SLIKA, ILUSTRACIJA